Nekada…

Preuzeto sa fb Mimi Hanski

Nekada…od svojih starijih drugova kupovali bi smo očuvane knjige, pa ih koričili u duple listove iz novina ili ko je mogao u „Hanplast“ masni papir raznih boja! Radne sveske, sveske u kocke i linije, kao i A4 sveske „visoki karo“ kupovali smo po bagatelnim cenama. Generacije su učile isto gradivo, čitale iste lektire, učile pesme Desanke Maksimović i čika Jove Zmaja…Bukvar se nije menjao 50 i više godina, pisana ćirilica bila je svuda!! Karta Jugoslavije od zida do zida bila je u svakoj učionici pored zelene table, a veliki šestar kojim su nas ponekad smirivali nastavnici stajao je na katedri…
Današnja omladina ne zna tablicu množenja, pisana slova ne zna sigurno preko 80% njih, a rudna blaga Mađarske ne znaju ni nastavnici, mnogi ne znaju da navedu 3 grada na Kosovu i ne znaju gde je „srce Srbije“..
I tako…postajemo moderniji, tiktokeri kojima je veoma lako manipulisati…sve neki menadžeri i master studenti!! Svi znaju da prepoznaju Desingericu i Kristijana Golubovića, ali Ivu Andrića već daleko teže…napredno baš!

Čitaoci koji žele da podrže rad našeg portala to mogu da učine uplatom na dinarski žiro-račun.
PODACI ZA UPLATU
Primalac: Portal Vesnik017, Sime Pogačarevića 12, Vladičin Han
Svrha upalte: donacija
Broj računa: 205-423569-81

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.