Godina  teškog života

 Čitaoci pišu           

 Autor: dip. ing. poljoprivrede, Saša Šormaz

Kalendarska godina za naše poljoprivredne proizvođače skoro pa je gotova. Ostalo je nešto malo radova za voćare, u pogledu rezidbe i zimskog prskanja, ratari su odavno svoje aktivnosti vezane za setvu pšenice završili, dok stočari, to malo njih, sumiraju rezultate tekuće godine. Šta je godina na izmaku donela našim poljoprivrednicima ? Puno strepnje, nesigurnosti, razočarenja, problema, i nade da će ipak nešto biti bolje?

 Međutim to očekivano bolje se na žalost nije desilo. Najpre je došao eAgrar koji je još više otežao proces dobijanja subvencija jer su poljoprivrednici ostavljeni sami da se snalaze u toj priči, da se sami konektuju, apliciraju, uloguju, skeniraju. Puno stručnih termina i puno problema kod poljoprivrednika, naročito starijeg doba. Na sve to došo je hladni tuš, u vidu otkupne cene proizvoda,  Ni manje cene , ni većih troškova proizvodnje. U tom intervalu nema šta nije poskupelo, derivati svake nedelje, hemija za zaštitu, sredstva za đubrenje i niz drugih stvari. To sve imalo je odjek i kod sezonske radne snage,koja je takođe podigla cenu svojih usluga. Kako god, najveći udar pretpeli su proizvođači maline koju su do sada bili dominantni u proizvodnji. Sitni proizvođači su svoje proizvode većim delom preradili, a drugi deo poklonili prijateljima. Krupni proizvožači nisu imali izbora, s obzirom na visoke troškove proizvodnje, pa su kako tako završili berbu. A otkupna cena….. skoro pa cena litra dizela. I niko nije kriv.  Ministarstvo ne može da utiče na formiranje cena, hladnjačari još sa zalihama od prošle godine, prozvožači koje niko ne pita ni za šta.  E tu zadnjh godina dođe dezurni krivac niko drugi no Poljska. Na žalost. Sem malinara ništa bolja slika nije ni kod proizvođača jabuke, šljive, višnje.

      Na kraju godine došao je i Popis poljoprivrede koji ništa nije doneo novo što već nismo znali. Stočni fond vrlo mali, ratarske površine skoro pa ugašene, površine pod voćarskim kulturama koje se naglo smanjuju i sve veći broj livada, pašnjka, i nekorišćenog zemljišta. Kako i sta dalje ? Pitanje koje muči sve poljoprivrednike naše opštine. Prvi korak je da nadležne službe za poljoprivredu organizuju sastanak sa poljoprivrednicima, da čuju njihove probleme,  predloge, inicijative za dalju proizvodnju, izrade analize isplativosti ulaganja u proizvodnju i sl. Bez zajedničke saradnje dolazimo u veliku opasnost da nam agrar, umesto razvojne kategorije, postane socijalna kategorija.

Ilustracija: fotografija iz arhive