Kuda plovi naš brod?

Autor: dipl.ing,polj.Saša Šormaz

Kako je počela , tako se i polako privodi kraju ova kalendarska godina za naše poljoprivredne proizvođače.
Sumiraju se prihodi, rashodi, ostvarena zarada, prave planovi za narednu sezonu i sl. A godina je
počela ne baš sjajno, kako za naše voćare koji su dominantni, tako i za stočare, ratare… Poskupljenja
inputa – nafte, đubriva, hemije za zaštitu obeležila su početak ne baš uspešne godine za
poljoprivrednike. I pored svega toga nije se odustalo od planiranih radova u nadi da će ova godina biti
bar blizu prošloj. Takva očekivanja se na žalost nisu obistinila.
Voćare koji su i pored mnoštva problema uspeli da održe kako kvalitet tako i kvantitet, sačekao
je hladni tuš u vidu otkupne cene njihovih proizvoda, koja ne može da pokrije ni osnovne troškove
proizvodnje. A razlozi za to godinama isti, kako su Poljska i Ukrajina pokrile tržište EU, kako se u
hladnjačama nalazi voće od prošle sezone, kako Ministrstvo ne može određivati cenu, niti se mešati
u rad hladnjačara, i još puno razloga više-manje sličnih.
Sve to je samo početak sunovrata voćarske proizvodnje koja je bila pečat po kome je naša
opšina bila prepoznatljiva .Povšine koje se polako smanjuju, niske otkupne cene, skupi inputi
proizvodnje , prepuštenost samom sebi, agronoma koga nisu videli dvadesetak godina unazad na
svojim parcelama, su samo neki od problema koji napominju naši poljoprivrednici. Jedino što su
uspeli da dobiju, ne svojom voljom, je eAgrar, briga više pored već postojećih. Naime, pored „pametnog
telefona“ i mejl adrese treba da se konektuju, skeniraju, apliciraju, uloguju, da bi ostvarili neki
podsticaj.
Osim voćara, ni ratari, a ni stočari nisu u boljem položaju. To malo stočnog fonda je palo na leđa
staračkih gazdinstava u ruralnim područjima koji se nalaze u rukama otkupljivača mleka koji znaju da,
ako danas ne budu otkupili mleko, otkupice sigurno sutra. A ratari, oni su odavno svoju proizvodnju
sveli na minimum, odnosno proizvodnju isključivo za svoje potrebe.
A onda na sve to dođe ono….Pa sta ? E to – „pa sta?“ kako kažu naši poljoprivrednici je i
dovelo do toga da voćnjaci ostaju neobrani, da nam se površine pod zasadima smanjuju, da nam je
opstanak stočarske proizvodje doveden u pitanje, da sve manje ulažemo u nabavku samremene
opreme.