Poljoprivredni radovi uveliko su u toku kao i gotovo svakodnevna poskupljenja repromaterijala. Za proteklih mesec dana poskupelo je gotovo sve. Od sadnog materijala pa do veštačkog đubriva, koje je glavna stavka bilo šta rešili da uzgajate. Ujedno je i najskuplja.
„Za zasade voća do ove godine sam koristio veštačko đubrivo uvezeno iz Norveške, kao najkvalitetnije. Džak od 25 kilograma prošle godine je bio oko 2.400 dinara a sada 5.000. Ove godine sam kupio šabačko čija je cena oko 2.800 dinira i ono je najjeftinije,“ kaže nam jedan voćar.
U jednoj od poljoprivrednih apoteka rekli su nam da su cene đubriva skoro tri puta veće nego lane. Najjeftinije pakovanje, od 25kg, je oko 3.000 dinara, a protekle godine bilo je manje od 1.000. Ljudi kupuju onoliko koliko mogu da priušte sebi. Malo ko više vodi računa o kvalitetu već, uplašeni krizom koja uveliko podseća po svemu na nesrećne devedesete prošlog veka, razoravaju njive i sade ono što mogu, za sopstvene potrebe. Međutim, koliki će prinosi biti, zavisi od prvenstveno od prihrane i hemijskog tretiranja. A kada sve poskupljuje, osim ličnih primanja, teško je izvući neku korist. Oni koji žive u prigradskim selima su u povoljnijem položaju u odnosu na ljude koji imaju imanja u brdskom delu hanske opštine. Na sve troškove proizvodnje, treba dodati i troškove prevoza što, sa sadašnjim cenama naftnih derivata je izuzetno finansijsko opterećenje.
Tu je i rizik od lopova koji koriste odsustvo domaćina a policija u svakom slučaju neće da traga za nekim ko vam, recimo obere papriku u bašti ili voćnjak. Ako sve to nekako naši proizvođači izbegnu, tu su divlje svinje da unište letinu. Toliko su se namnožile u planinskim selima, da je nemoguće bilo šta sačuvati pred naletom čopora a ako imanje nije ograđeno, štetu je nemoguće naplatiti.